HRVATSKI RADIO VALPOVŠTINA d.o.o. VALPOVO svoj radijski put započinje 27. travnja 1963. godine, prošlog 20. stoljeća, kao RADIO STANICA VALPOVO na valu od 250 metara, u sklopu Narodnog sveučilišta “Ivo Lola Ribar”.
Osnivač je bila tadašnja Skupština Općine Valpovo. Inicijator realizacije ideje o pokretanju rada Radio stanice Valpovo bio je veliki entuzijast i pokretač niza društvenokorisnih akcija, FRANJO VARGA, uz suradnju ĐULE NEMETA, tadašnjeg direktora Narodnog sveučilišta. Kasnije su im se pridružili i drugi vrijedni entuzijasti.
Prva spikerica bila je MIRJANA KNEŽEVIĆ; spikeri: VLADO HLAVAČ i DARKO URANJEK; tehničari: JOSIP NOSSE, IVICA VUČIČKI, ZVONKO ABRAMIĆ… U početku se program emitirao 2-3 sata dnevno. Emisije, a njih je u to vrijeme bilo malo, emitirale su se uživo (izravno). Glazba se puštala s posuđenih ploča, a događao se i niz nezgoda tehničke i uređivačke prirode. Najpopularnija emisija tada je bila “Želje i pozdravi slušatelja”. No, treba istaknuti: bilo je to vrijeme velikog entuzijazma i ono što je bitno, Valpovo i Valpovština dobili su svoj prvi elektronski medij: RADIO STANICU VALPOVO.
Malo-pomalo prišlo se organiziranijem i profesionalnijem pristupu pripreme i emitiranja radio-programa. Počelo je redovno emitiranje određene emisije, pisanje informacija, magnetofonsko snimanje priloga, tako da je Radio stanica Valpovo bila sudionikom gotovo svih bitnih događanja na području Valpovštine. Među ostalim, treba spomenuti i radijsku bilješku povijesnog skupa u sklopu Hrvatskog proljeća u organizaciji Matice Hrvatske, 30. svibnja 1971. godine u dvorištu valpovačkog dvorca Normann-Prandau, tadašnjem sjedištu Radio Valpova.
Od 1973. godine započinje daleko profesionalniji pristup kod pripremanja i emitiranja programa. Kreće niz emisija stalnog karaktera, kao npr.: “Sportski ponedjeljak Radio Valpova”; kolaž emisija “Utorkom iz Dvorca”; glazbena emisija ”Fonotonoherc”; humoristčka emisija”Tu pored nas…”; emisije iz rada mjesnih zajednica ”Upoznajmo”, “Vikend-program”, uz već ustaljene “Vijesti” i “Dnevnik”, a poslije 80-tih započinje i “Tjednik”. Bitno je napomenuti i prvi izravan prijenos nogometne utakmice iz valpovačkog Sportskog parka 1973. godine: NK “Iovallia” Valpovo i NK “Dinamo” Zagreb, prekinuta zbog nevremena nakon prvog poluvremena.
Demokratske promjene u cijeloj Hrvatskoj 1990. godine, među ostalim, odrazile su se i na medije, gdje je došlo do bitnih promjena, i formalno i sadržajno. Tada RADIO VALPOVO dobiva ime HRVATSKI RADIO VALPOVO. Stvarani su novi odnosi jačanjem demokratskih opcija kroz, tada rođeno, višestranačje. Od svibnja 1991. godine sjedište Radio Valpova je u zgradi poznatoj pod nazivom “Mimoza”, u novim i posebno građenim prostorima, u kojoj se i danas nalazi. Danas je to ulica Kralja Petra Krešimira IV, broj 1.
Posebno poglavlje u hvalevrijednoj povijesti HRV-a je sudjelovanje ove informativne kuće i njenih radnika u Domovinskom ratu, što ističemo s posebnim ponosom. Početkom Domovinskog rata, te 1991. godine, program se počinje emitirati od 13,00 do 19,00 sati s još više redovnih i stalnih emisija, uz redovan dnevni i tjedni informativni program. U rujnu te '91. godine buknuo je rat, a HRV se, pored svih drugih struktura u Hrvatskoj i Valpovštini, uključio u aktivan otpor agresoru, putem informativne djelatnosti. Zbog učestalih topničkih napada na Valpovo i velike ugroženosti, HRV se seli na sigurnije mjesto, u podrumske prostore valpovačkog Dvorca, gdje ostaje do studenoga 1992. godine, punih 15 mjeseci. Bilo je to vrijeme ogromnog zalaganja i entuzijazma svih zaposlenih i, iako bez nekih posebnih i preciznih uputstava za rad, bilo vojnih ili civilnih vlasti, vrlo brzo samoinicijativno je organizirano besprijekorno funkcioniranje HRV-a u ratnim uvjetima.
Na taj način HRV je postao nezaobilazan segment u obrani Valpovštine i u ukupnoj pobjedi Hrvatske vojske na istočnoslavonskom ratištu. U tom razdoblju niti jednom nije došlo do prekida programa, koji se emitirao puna 24 sata. Ovdje treba izdvojiti emisije:”S gardistima iz dana u dan”; kolaž emisiju “U četiri reda…”; “Tražimo za vas…”; “Radio-vrtić”; “Radio-škola”; “Govorimo hrvatski…”, glazbena emisija ”Želim…” U tom razdoblju kreće, po prvi put i emisija ”Šokačka top-lista”, koja kasnije postaje jedna od najpopularnijih emisija. Vrlo raznoliki i zanimljivi bili su i “Jutarnji” i “Večernji” programi HRV-a, uz niz tonskih zapisa s terena, telefonskih razgovora, prijenosa svetih misa iz crkve, posebno na dan Svih Svetih, 1. studenoga 1991. godine iz Satnice.
Bilo je i puno kontakt - sa slušateljima, jer jedina veza sa “svijetom” slušateljima koji su uglavnom bili u podrumima bio je HRV. Ono što s posebnim pijetetom ističemo je vođenje, najvjerovatnije, i jednog od posljednjih razgovora, u radio-mostu: Hrvatski radio Valpovština (HRV)-Hrvatski radio Vukovar (HRV), sa Sinišom Glavaševićem, autorom poznate “Priče o mom gradu…”. Gosti HRV-a tada su bili, među ostalima, prvi hrvatski predsjednik, pokojni dr. Franjo Tuđman; sada bivši predsjednik RH Stjepan Mesić; predsjednici gotovo svih političkih stranaka, resorni ministri i visoki vojni dužnosnici; estradni umjetnici: Krunoslav-Kićo Slabinac, Tereza Kesovija, Josipa Lisac…; sportski radnici: Miroslav “Ćiro” Blažević, Mirko Novosel, Otto Barić i drugi. Posebno bolno, sa sjetom i tugom, prisjećamo se, pored niza drugih, dva ratna događaja.
Prvi je vezan uz avio-raketiranje Bizovca i “Bizovačkih toplica”, 7. studenoga 1991. godine, kada je poginulo sedam, a ranjeno, teže ili lakše, 25 osoba, uz ogromnu materijalnu štetu. Isto tako, jedan od najtragičnijih ratnih događaja, koji je najbolnije odjeknuo Valpovštinom, bila je pogibija 16 hrabrih hrvatskih vitezova u akciji 107. brigade -a “R” – 3. travnja 1992. godine, u kojoj su sudjelovala i dva tehničara HRV-a, Jadranko Vidranski i Dalibor Milošević, srećom bez posljedica. Iz navedenoga, bez imalo dvojnosti, može se ustvrditi da su upravo “lokalci” – lokalne radio-postaje, pa tako i HRV, svatko na svom području djelovanja, iznijeli medijski rat na svojim “leđima”, a ne nacionalni radio. Konačno, lokalne radio-postaje bile su i ratna dopisništva HR RPZ.
Treba reći i to da niti jedan radnik HRV-a nije primio Spomenicu Domovinskog rata, niti bilo koje drugo priznanje za sudjelovanje u Domovinskom ratu, iako smo neprestano bili izloženi svim mogućim opasnostima i stradavanju. Sigurno je jedno: da smo i mi, radnici HRV-a, među tisućama drugih, iako bez puške na ramenu, ali s puškom u tekstovima i glasu, itekako dali svoj doprinos pri obrani i stvaranju samostalne i nezavisne hrvatske države, što nam je čast i ponos.
U tom razdoblju pri HRV-u su radili: Mato Jerkić, Boris Milanović, Nada Reaček, Zdenka Lončarić, Ratimir Sabo, Renato Lukić, Davor Runje, Darko Slivar, Ivica Mihaljević, Dalibor Milošević, Jadranko Vidranski, Pavica Majdenić, Vladimir Matoković, Svjetlana Turčinović-Berečić, Zdenko Matičić, Dragan Milošević, Sandra Uranjek, Drago Šarlija, Boris Pejaković, Davor Šego, Damir Drgalić, Suzana Vukobratović, Maja Kolesar, Kata Čamagajevac, Vikica Šimić, Sretenka Špiranović, Marija Đurović-Kušić i Vesna Markota.
Od 3. travnja 1996. godine Hrvatski radio Valpovo se izdvaja iz Narodnog sveučilišta, tada “Ivana Meštrovića”, i postaje Trgovačko društvo: HRVATSKI RADIO VALPOVŠTINA d.o.o. registrirano za proizvodnju i distribuciju radijsko-televizijskog i izdavačkog programa. Osnivači i vlasnici HRV-a tada postaju: Grad BELIŠĆE, Grad VALPOVO; Općina BIZOVAC; Općina PETRIJEVCI; “BELIŠĆE” d.d. i PPK “VALPOVO” d.d.
HRV je danas, i pored dosta turbulentnog političkog i gospodarskog razdoblja kroz koje je prošao od osnutka do današnjih dana, stabilna tvrtka s vrlo dobrom perspektivom. To je radio broj jedan koji se sluša na području cijele Valpovštine i šire. S punim ga pravom nazivamo obiteljskim radijem jer prema programskoj shemi proizvodi i emitira program za sve uzraste i populacije: od djece predškolske dobi do umirovljenika. Raspolaže, također, sa solidnom tehnikom, koja se iz dana u dan sve više kompjutorizira i informatički usavršava. Tu su i dva studija i dvije režije, prostorija marketinga, novinarska redakcija, te još niz drugih prijeko potrebnih prostora za rad. HRV danas s osam stalno uposlenih radnika te nekoliko vanjskih suradnika proizvodi i emitira samostalan program u trajanju od 24 sata dnevno.